Donacije

Za što duži boravak u Južnoj Americi!

Donacije uplatom na žiro račun:

2340009 - 3101531904

Donacije uplatom na tekući račun:

2340009 - 3205062975

Hvala vam unaprijed!


Pratite me na Facebooku

Izdvojeno

Medellin - grad poroka

15.03.
2013.
Metro Medellin

Trebaju nekog turista da kaže koju o Medellinu. Taj sam! Televizija je došla u Pit Stop, najveći hostel u cijeloj Kolumbiji, koji može ugostiti 105 ljudi. Isprva moje nepričanje španjolskog nije bilo problem. Kasnije, kad su vidjeli što ja sve znam o Medellinu, to je bio njihov “excuse” i ne budi im teško čekali su da se još tko, možda normalniji,  probudi iz kome od sinoć. Rekoh im da se tu na bar pedeset mjesta može "probati" kurve, da postoji pet swinger klubova od kojih sam ja posjetio dva, da su žene pravi "mrak", a cijeli grad je prava Sodoma i Gomora.



U ovaj grad se dolazi zbog provoda i zbog djevojaka, no, idemo redom - od onoga što bi oni željeli da vam kažem. Medellin broji oko tri milijuna stanovnika, moderan je i otvoren grad i uzor je ostalim gradovima Latinske Amerike. Dobio je nagradu od strane The Wall Street Journala za najinovativniji grad u 2012. čime je u konkurenciji porazio New York i ostale megapolise. Doista, šetajući po njemu i vozeći se jedinim metroom u cijeloj Kolumbiji, dobiva se dojam odreÄ‘ene genijalnosti i planske izgradnje. Metro me svakim danom sve više oduševljavao. Vidio sam onaj u Parizu, u New Yorku, u Philadelphiji, u Caracasu, ali ovaj u Medellinu je bez premca. Završen proizvod! Nisu se uopće trudili da ga ukopaju u zemlju, već su ga iznad zemlje isprepleli s rijekom i avenijom; lijep pogled na grad dok se vozite, a svaka stanica čista i uglancana. Ono što je teže uočljivo, a ipak kad imate iskustva potpuno jasno, da su prilazi na metro vlak na svakoj stanici drugačije postavljeni. Negdje ćete ući na početku, negdje na sredini, a negdje na kraju vlaka, čime se pametno rasporeÄ‘uje gužva. To je ta inteligencija, ta inovativnost. Žičara Metrocable sistem uključen je u cijenu vožnje metroom koja iznosi 1$, a prije nego uÄ‘ete u kabinu, čistačica ju prebriše.

Fernando Botero je najpoznatiji živući kolumbijski slikar i kipar koji je roÄ‘en upravo u Medellinu. Botero je ovdje, kao i u ostatku Kolumbije, velika faca, a njegove brončane statue punašnih žena krase brojne trgove i imaju kultni status. Nisam neki slikar, još manje kipar, niti se previše razumijem u to, ali činjenica je da je Botero stvorio svoj prepoznatljiv stil te da kad vidim neku statuu u nekom gradu mogu prepoznati i reći “To je Botero.”, kao što se lako može prepoznati i Džamonjin rad. Plaza Botero obiluje Boterovim skulpturama, a tu je i njegov muzej. Malo je živućih umjetnika koji imaju svoje trgove i svoje muzeje. To ni samom Džamonji nije uspjelo.

Botero

Deset dana sam proveo u Medellinu i dobio sam poprilično dobar osjećaj kako se ovdje živi. Uz posjet botaničkom vrtu, posjetio sam i Parque Explora, svojevrsni muzej znanosti koji ima prekrasne akvarije na dva kata izložbenog prostora. Slatkovodna i morska akvaristika, Amazona i Karibi... Cijelo bogatsvo biljnog i životinjskog svijeta.

Život u Medellinu - onaj dnevni odvija se u okolici Parque Berrío. koji se preko dana pretvori u veliku tržnicu. Ovo je toliko dojmljivo da sam tri popodneva šetao područjem, gledao što sve ljudi prodaju, probavao razne pizdarije, a onda bi idućeg dana znao imati probavne smetnje. Nebitno, idem ponovno... Šetao sam i okolnim četvrtima pa se otkrilo da i nije sve savršeno. Prljave ulice, sirotinja i gomila beskućnika može se i ovdje naći kao i u svakom velikom gradu Južne Amerike. To je realnost.

Parque Berrio

Realnost je i da je ovo grad vječnog proljeća. Smješten u unutrašnjosti Kolumbije, odmaknut od vrućine Kariba, u Andama u dolini na oko 1500 m.n.v. ovdje je uvijek ugodno toplo. Kako se trgovci krpicama nose s tim da ne mogu napisati da je došla nova kolekcija “Ljeto 2013”, ne znam. Vjerojatno postoji neka caka mudrih magova modne industrije.  

U Pobladu, bogatoj i sigurnoj četvrti u kojoj živi financijski bolje potkovano stanovništvo nalazi se komercijalni centar i, na neki način, ovdje je centar zbivanja u Medellinu. Tu je i hostel Pit Stop, a u neposrednoj blizini i Parque Lleras, mreža od nekih deset ulica gdje se nalaze natiskani kafići, noćni klubovi i restorani. Žuta taxi vozila jedva se kreću kroz gomilu pijane mladosti. Ej radosti, ej mladosti, kome da te dam... Pa idemo na ono što televizija ne želi da znate...

Poblado
Parque Lleras

Baš za vikend uletio sam u Medellin. Bila je subota i ekipno smo se skupili u hostelu na happy houru gdje je pivo pet kuna. Na kraju smo svi zaružili vani. Tog dana, dopodne na putu iz Cartagene, u busu sam upoznao dvije spaljene Britanke, Hannah i Harriet. Njih dvije nisu se skidale s marihuane. Ja s njima takoÄ‘er, besplatno je pa se "duva"... Dijelili smo nekoliko dana dobro i zlo - taxi, alkohol i hranu... Nakon druge noći meÄ‘u ekipom, stekao sam status swingera. Vidio sam da me uvažavaju u zajednici. :) Nedjelja mi nije bila dan za regularni izlazak pa sam ga odlučio tako skratiti. Odlaskom u Swinger klub Gurú gdje sam upoznao baš onako pravu rasnu Kolumbijku Manuelu, s kojom sam idućeg dana posjetio drugi Swinger klub La Piscina. Kažu ljudi, a nekad i ja, da ne bi trebao sve detalje pisati pa ćemo zbivanja u swinger klubovima ostaviti malo mašti na volju i za buduće knjige, ako ih budem pisao. Samo za one koji ne znaju, swinger klubovi su mjesta gdje se parovi meÄ‘usobno izmjenjuju. Ima različitih programa kao i načina swinganja, a scena u Kolumbiji je poprilično bogata. No, da ne mislite da je to u Hrvatskoj nepoznanica, možda više kao tabu, znam ljude koji su voljni podijeliti svoje bolje polovice.

Manuela i ja u swinger klubu

Djevojke u Kolumbiji, posebno u Medellinu su najljepše "Latinoamerikane" koje sam do sad vidio. U večernjem izlasku jednostavno nema prosječnih žena. Sve ljepotica do ljepotice. Prototip bi bio nešto kao duga crna raspuštena ravna kosa, tamnija put, izražene grudi i bokovi. Napeta ko puška što čeka da opali...

Ali da vam ipak napišem koju o tom swingeraju gdje se u klubove ulaz naplaćuje kojih 11$. Drugu večer, ulazimo Manuela i ja, a lik, gazda, mi objašnjava proceduru. “Ideš prvo na opuštanje, moraš biti potpuno gol u prostoriji - bez ručnika i ičega”. Jedna od njihovih djevojaka u klubu će mi, da se hrvatskim riječnikom izrazim, popušit preko kondoma, ali imam samo 4 minute, onda ide drugi momak. “He, dobro da vidim i kako će to izvest”, rekoh mu, misleći da nema šanse iako nisam vukao kočnicu u startu. Za dvije minute sam bio out, gotov... Žena zna pos’o, što reć....

A onih bar pedeset mjesta s početka priče. Nije to nikakva šala za Medellin. Na Kubi sam upoznao dva Srbina, jedan, koji je moj imenjak mi je preporučio ovaj kolumbijski “sin city”, te mi na privatnu poruku putem Facebooka poslao adrese gdje se i za koliko može pronaći prostitutke. Nisam išao po bordelima, ali već letimičnom provjerom onog dijela gdje se odvija “street action” vidi se da momak zna. To vam je Kolumbija, to vam je Medellin, izgorio sam tu... Hvala ti imenjače!





Pregledano 6408 puta